Autor Tema: RAZUMEVANJE PSECEG PONASANJA  (Pročitano 54558 puta)

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže AA

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 8854
  • Member since: Mar 16, 2012

RAZUMEVANJE PSECEG PONASANJA
« poslato: 17 Mart, 2012, 23:45:17 »
Psi sa nama stalno komuniciraju, zvukovima, pokretima, izrazom lica... kada savladamo te razlike, u mogucnosti smo da izbegnemo mnoge nezeljene situacije i da svoj i njihov zivot ucinimo skladnijim. Obzirom da smo mi, ljudi, ti koji odabiremo i dovodimo psa u nas zivot, duzni smo i da znamo nesto o toj zivotinji.
Tokom svih ovih godina od kad je pas postao pratilac coveka, on je razvijao sposobnost prilagodjavanja ljudima. Pojavio se niz novih psecih znakova koji se ne pojavljuju u divljini, jer u divljini nema ljudi. Te znakove pas prisvaja kao pozeljno ponasanje onda kada mu mi svesno ili nesvesno odobrimo neku radnju. Cesto se dogadja da ljudi imaju problem sa odredjenim ponasanjem svog ljubimca, nesvesni da su ga oni sami odobrili i podrzali. Psi vole da provode vreme sa ljudima. Oni su drustvena bica sa instinktom za opstankom. Opstanak je olaksan kada imaju osecaj pripadnosti. Covek je taj koji im obezbedjuje opstanak i zbog toga ga oni prate. Oni ne razumeju nas govor, ali primecuju nas govor tela, stanje duha i ton kojim govorimo, i u odnosu na te stvari reaguju. Da bi smo se sporazumeli sa svojim psom, moramo znati njegov govor, a ne ocekivati da on razume nas (onaj kojim se obracamo drugim ljudima)

Svaka, za nas "greska" koju pas napravi, napravi je jer smo mi imali greske u odgoju tog psa. Sam odgoj psa krece iz legla, a leglo krece od kombinacije gena. Stoga, da bi smo dobro funkcionisali sa psom, moramo znati i jedno i drugo...za pocetak.nabrojacu za pocetak neke najcesce probleme pasa...posle cemo preci i na druge vrste ponasanja.

Pisite svoja iskustva sa svojim psima :)

Van mreže Jelena33

  • Jr. Member
  • **
  • Poruke: 86
  • Member since: May 10, 2012

Odg: VAZNOST RAZUMEVANJA PSECEG PONASANJA
« Odgovor #1 poslato: 17 Mart, 2012, 23:46:35 »
Kako tumačite kada ženka označava teritoriju kao i mužjak?
Liza u <3

Van mreže AA

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 8854
  • Member since: Mar 16, 2012

Odg: VAZNOST RAZUMEVANJA PSECEG PONASANJA
« Odgovor #2 poslato: 18 Mart, 2012, 00:09:47 »

Pravila čopora i dominantnost


"Teorije čopora i dominacije" rezultat su vjerovanja da psi funkcioniraju poput vukova, formiraju hijerarhijski organizirane čopore neprestano težeći ka cilju da postanu “alfe”. Ove duboko ukorijenjene tvrdnje, na kojima su uglavnom zasnovane metode rada sa psima, međutim, samo su pretpostavke, koje nakon dubljeg razmišljanja i istraživanja zapravo ne ispadaju baš točne.


Jesu li domaći psi uopće genetski predisponirani da formiraju čopore?


Ponašanje pasa ne ukazuje na to da je njihova društvena struktura i ponašanje isto kao kod vukova, zbog toga što su evoluirali i razvili se u vrstu s potpuno drukčijom funkcijom. Formiranje čopora kod pasa prije je iznimka nego pravilo. Psi jesu društvena bića, vole društvo jedni drugih, kao i društvo ostalih životinja i nas ljudi te mogu patiti kada ostanu sami.


Što je uopće čopor i kako je definiran?


Među kanidima, “čopor” je prema definiciji obitelj odnosno skupina čiji članovi zajedno love, razmnožavaju se i čuvaju svoje područje (teritorij).


Čopor vukova skupina je zatvorenog tipa – obitelj koju čine roditelji i nekoliko generacija njihova potomstva. To je obitelj koja ostale vukove-pridošlice vrlo rijetko prihvaća. Nove obitelji (čopori) formiraju se kada mladi vukovi odrastu i kada (i ako) napuste grupu kako bi pronašli partnera i formirali svoju obitelj. Sivi vuk živi u čoporima djelomično iz razloga što je njegova borba za opstanak nevjerojatno teška. Uglavnom ovisi o velikoj divljači koju sam ne može uloviti i ubiti. Mora prelaziti velike distance kako bi pronašao plijen i uložiti puno energije u lov. Potom mora prelaziti dug put kako bi donio hranu mladuncima. Podizanje legla zahtjeva ogroman trud koji si vuk samostalno ne može priuštiti. Čak i uz pomoć čopora, 80-96% mladunčadi rijetko doživi deset mjeseci života.


Postoji cijeli niz situacija i uvijeta u okolini koji diktiraju hoće li čopor uopće biti formiran, kao na primjer količina resursa (npr. hrane) potrebnih i dovoljnih za sve ili samo za jednog. Možda će vuk odrasti u čoporu, ali će ostali pripadnici nastradati, možda će napustiti čopor u potrazi za ženkom koju nikada neće naći, glad i bolesti mogu istrijebiti veliku divljač pa se čopor raspada kako bi svak za sebe lovio plijen premalen da bi ga dijelio s ostalima.


Psi su s druge strane, uslijed domestikacije bili podvrgnuti znatnim promjenama u ponašanju i time se udaljili od svog, sada rođaka, vuka. Domaći pas transformirao se u životinju mirniju, nježniju i odaniju od vuka. Izgubili su vučji nagon i ponašanje grabežljivca karakteristično divljim kanidima. Iako psi preferiraju meso, danas je njihova prehrana raznolika, što se ne može reći za njihove “drevne pretke”.


Psi na slobodi žive potpuno drukčijim životom. U nekoliko navrata različiti su se stručnjaci zauzeli za promatranje pasa koji žive slobodno te zabilježili svoja istraživanja. Jedna od studija pokazala je sljedeće:
• više od polovice promatranih pasa samostalno je lutala u blizini ljudskih naselja, gradova i sl.
• oko 26% pasa neko vrijeme provelo je u društvu još jednog psa
• oko 16% pasa kretalo se u malim skupinama sačinjenim od svega tri člana, a članovi su dolazili i odlazili kako su htjeli
• manje od 2% pasa kretalo se u većim skupinama


Čak i onda kada su psi bili primjećeni u većim skupinama, a prema onome što je zabilježeno to je u manje od 50 % slučajeva, znanstvenici ih ne nazivaju “čoporom” već samo “skupinom ili grupom pasa”. Skupina pasa ne funkcionira kao obitelj, nepostojana je, otvorena je, nestalna i nestabilna. Čak i skupine koje čine samo dva psa nisu uvijek sačinjene od dva ista psa. Novi pas uvijek se može pridružiti ili napustiti skupinu. Na mjestima okupljanja (obično smetlištima, izvorima hrane ili mjestima za odmor) veće skupine pasa koji se međusobno ne poznaju mogu boraviti zajedno bez ikakvih problema. Grupe pasa privremeno se okupljaju i druže nakon čega svak odlazi svojim putem.


U svom prirodnom okruženju (a to je negdje u blizini ljudi), domaći pas nema prirodnih neprijatelja od kojih bi se živeći u čoporu bilo lakše obraniti. Glavni uzroci ugibanja domaćih pasa su automobili, trovanja ili ubijanja od strane ljudi te najezde parazita ili bolest. Život u grupi ne nudi nikakve pogodnosti što se tiče razmnožavanja niti u smislu zaštite štenaca niti u smislu njihove prehrane. Kuja štiti štenad donoseći ih na svijet na skrovitom mjestu. Štenad siše dok nije spremna jesti krutu hranu, a to je otprilike do najviše 3 mjeseca starosti. Tada samostalno počinju lutati u potrazi za hranom i brinu se sami za sebe – što je nezamislivo kada je u pitanju štenad vuka. U urbanim sredinama oko polovine štenadi dosegne starost od godine dana bez pomoći grupe. U ruralnim sredinama ta brojka je manja, uglavnom zbog ljudi koji se trude pronaći i uništiti legla. Život u čoporu za domaćeg psa nema svrhu. Domaći pas nije pripitomljeni vuk i ne treba čopor da bi uspio i preživio, što ne znači da ne mogu uživatu u društvu drugih pasa i ljudi.


Ako psi nemaju "pravila čopora", ni mi nemamo razloga primjenjivati ista i nametati se kao “alfe”.


Iako ih prihvaćamo kao članove obitelji, psi nas ne mogu smatrati članovima čopora upravo zbog utisaka nastalih u prvih nekoliko tjedana života. Unatoč tome govore nam da psi žude za vođom čopora i prihvaćaju čovjeka da preuzme tu ulogu. Međutim, dominantnost u vukova služi kako bi se eliminirala prijetnja u svrhu razmnožavanja i prikazuje se kroz ritualizirana ponašanja te se njihov koncept ne može primijeniti u slučaju pasa iz razloga što ih ljudi fizički nisu sposobni oponašati.


Dominantnost


Tvrdi se da se dominantnost u pasa odnosi na kontrolu resursa, no da bi to razumijeli potrebno je razmotriti koji su to resursi (hrana, voda, smještaj i sl.) i može li pas zaista imati kontrolu nad njima. Naši psi ovise o nama i našoj brizi, a resurse im omogućavamo mi ljudi.


Lista “pravila čopora” raznolika je i uglavnom uključuje nedopuštanje psu da boravi na povišenom prostoru poput kauča, da leži pred vratima na ulazu u prostoriju, da prolazi kroz vrata ispred vas, da započinje igru ili traži pažnju, da vuče na povodniku, da jede prije vlasnika, da morate psa polegnuti na leđa kako bi mu pokazali tko je “vođa” i sl.


Razmatrajući ova pravila jedno po jedno možemo zaključiti da ona uopće nemaju veze s ponašanjem vukova, baš kao ni pasa. Primjerice, vrlo je nepraktično baš uvijek jesti ili čak prolaziti kroz vrata prije psa. Činjenica je da tim postupcima ne pokazujemo psu da smo dominantni, već ih jednostavno učimo što trebaju očekivati u određenim situacijama. To ne znači naravno, da su te smjernice loše. Ako vam ne odgovara da pas leži na kauču, u svakom slučaju to pravilo trebate postaviti. Naučiti psa da čeka prije no što prođete kroz vrata korisno je iz sigurnosnih i praktičnih razloga. Nitko ne želi da pas nekontrolirano izlijeće na cestu i eventualno sruši i povrijedi nekoga u procesu.


Ponašanje pasa vrlo lako možemo oblikovati učenjem i jasnim pokazivanjem prednosti njegovih radnji i ponašanja uz pomoć pozitivnog potkrepljenja i operantnog uvjetovanja. S druge strane, psi također mogu naučiti kako manipulirati ljudima i okolinom da bi postigli željeni cilj koji smatraju nagradom, no to uglavnom nema nikakve veze s dominacijom.


Većina neželjenih ponašanja proizlazi iz razloga jer je pas na neki način izravno ili neizravno za njih bio nagrađivan. Da bi ih spriječili ili zaustavili moramo se zapitati što ih potiče i uzrokuje. Naravno, između ostalog uzroci mogu biti nedovoljna socijalizacija, zdravstveno stanje, strah i nelagoda, dosada, premalo kretanja, izolacija ili jednostavno nedostatak rada i učenja.


Zaključak


Ako je pas čovjekov najbolji prijatelj, zašto ga tretiramo kao najgoreg neprijatelja tvrdeći pritom da im je jedini cilj dominirati nad nama? Opovrgavajući “pravila čopora” i “teoriju dominacije” ne tvrdimo da dominantni psi ili hijerarhija ne postoje – svakako postoje, ali su prenapuhani i preuveličani do te mjere da u konačnici štete i psima i njihovim vlasnicima.


Odnos s psima formira se izgradnjom povjerenja, ne dominacijom.


reference:
Mech: "The Wolf - the ecology and behavior of an endangered species"
Coppinger: "Dogs: a new understanding of canine origin, behavior and evolution"
Abrantes: "The evolution of canine social behavior"
Semyonova: "The 100 silliest things people say about dogs"
Eaton: "Dominance: Fact or fiction?"


preuzeto sa http://canis.hr/

Van mreže AA

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 8854
  • Member since: Mar 16, 2012

Odg: VAZNOST RAZUMEVANJA PSECEG PONASANJA
« Odgovor #3 poslato: 18 Mart, 2012, 00:11:34 »

Razlike u ponašanju vuka i psa


Psi su uslijed neprekidne domestikacije bili podvrgnuti znatnim promjenama u ponašanju i time se udaljili od svog, sada rođaka, vuka. Domaći pas transformirao se u životinju mirniju, nježniju i odaniju od vuka. Prema Lindsayu, “… psi su izgubili vučji nagon mesoždera i ponašanje grabežljivca karakteristično divljim kanidima.” Iako psi preferiraju meso, danas je njihova prehrana raznolika, što se ne može reći za njihove “drevne pretke”. (Lindsay, 2000.)


Druga značajna razlika je u tome što psi “fizički i spolno sazrijevaju mnogo ranije od vukova… psi postaju spolno zreli u dobi od 7-10 mjeseci”, dok “vukovi postaju spolno zeli u dobi od otprilike 22 mjeseca”. Uz to, “…psi se redovito pare s više patnera, kuje se tjeraju dvaput godišnje, a mužjak psa plodan je tijekom cijele godine.” Vukovi su s druge strane, “selektivni i imaju jednog parnera čitav život”, vučica se tjera jednom godišnje, a testisi mužjaka van sezone parenja atrofiraju pa je mužjak plodan samo jednom godišnje.” (Lindsay, 2000.)


Još jedna bitna razlika je ta da psi laju u znak upozorenja i obilježavaju uriniranjem. Vukovi to također izvode, ali ne tako često. Važno je dodati da svi domaći psi ne laju. Lindsay predlaže: “… sklonost lajanju može biti naučeno ili potaknuto utjecajem okoline. On kaže: “Coppinger i Feinstein osporavali su funkcionalnu i komunikativnu važnost lajanja pasa”. Lindsay kaže da su raspravljali “kako je lajanje kao ponašanje slabo usmjereno, pre nejasno, čak beznačajno”.


Znanstvenici su podijeljeni po pitanju inteligencije između dviju vrsta. Neki inzistiraju na tome das u vukovi inteligentniji. Po njima “…vukovi moraju raditi da bi preživjeli” i imaju drukčiju “proporciju (veličinu) mozga”. Lindsay zaključuje: “…takva su nagađanja fascinantna” i predlaže da bi bilo “korisnije proučavati relativnu inteligenciju među kanidima uspoređujući njihov rad u kontroliranim uvjetima i raspravljati o inteligenciji u smislu količine naučenih vještina i sposobnosti rješavanja problema.” (Lindsay, 2000.)


Jedna od omiljenih kvaliteta pasa je sklonost zadržavanja karakteristika šteneta i kad odrastu, što je najvjerojatnije adaptacija prilikom domestikacije. Prema Lindsayu “…nekoliko promjena u ponašanju može biti zapaženo u karakteriziranju mlađahnosti. On kaže: “… domaći psi u mnogočemu se ponašaju poput štenaca vuka starih 4-6 mjeseci”. Proces zadržavanja ovih djetinjastih osobina naziva se neotonija. (Lindsay, 2000.)


I na kraju, vukovi formiraju vezu s čovjekom u slučaju izostanka utjecaja odraslih pripadnika iste vrste i straha. S druge strane, psi se lako vežu uz ljude i kad mogu birati, preferiraju društvo čovjeka naspram društva ostalih pripadnika svoje vrste. Umanjena sklonost bježanju koja je rezultirala pitomošću i koja je stečena domestikacijom pomogla je u stvaranju jake motiviranosti pri traženju društvenog kontakta s ljudima.


Pas je nastavio evoluciju od proto-psa, na kraju je bio dresiran za okupljanje i obranu stoke i za lov. Ne tako davno, process namjernog uzgoja odabirom određenih urođenih osobina danas nam daje preko 400 različitih pasmina pasa. Takva raznolikost nije poznata kod nijedne druge vrste, pa je samim time pas jedinstven. Danas pse koristimo u razne svrhe, a mi ljudi neprestano nalazimo nove načine na koje ih možemo iskoristiti.


Pojačana potreba psa za označavanje urinom dodatno ga razlikuje od vuka. Javlja se kao pretjerana potreba za komunikacijom, a točan je razlog nepoznat. Neki znanstvenici nagađaju da uriniranjem označavaju teritorij, međutim, prema Lindsayu, “Scott uvjerava da označavanje urinom ne služi označavanju teritorija, nego pas manje-više ostavlja poruku drugima da je nedavno prošao nekim putem.” (Lindsay, 2000.)


Ostale razlike u ponašanju uključuju “uzorke gresivog ponašanja” između vrsta. Zapaženo je da “kad vukovi postanu spolno i društveno zreli, skloniji su agresivnije i direktnije konkurirati za društveni status.” Lindsay kaže: “stil tučnjave… znatno se razlikuje” i primjećuje da psi “ograničavaju svoj napad na glavu, vrat i ramena”, dok vukovi više koriste “blokade tijelom… napadajući ekstremitete” stavljajući protivnika u puno ranjiviju poziciju. (Lindsay, 2000.)


Jedinstvena kvaliteta sačuvana kod domaćeg psa je spremnost na toleranciju nepoznatih. Tipični vuk ne prihvaća nepoznate, čak niti unutar čopora. Tipični vuk oprezan je u blizini ljudi, te ima nisku granicu tolerancije pri započinjanju sukoba. Danas je zbog ljudskog utjecaja u mnogim krajevima svijeta vukovima vrlo teško napredovati.


Prema Lindsayu, bitan utjecaj domestikacije je “smanjenje instinkta grabežljivca”. “Vukovi posjeduju skupinu urođenih uzoraka ponašanja koji su lako izazvani adekvatnim stimulansom… kad ugledaju plijen, vukovi reagiraju na nači tipičan vrsti, prezentirajući odgovarajuće sekvence ponašanja.” Taj niz ponašanja uključuje saginjanje, vrebanje, otkidanje, zalijetanje, napadanje, griženje i trešenje. Pred istim stimulansom (plijenom), psi se uglavnom igraju ili izazivaju ciljani plijen” (Lindsay, 2000.)


preuzeto sa http://canis.hr/

Van mreže AA

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 8854
  • Member since: Mar 16, 2012

Odg: VAZNOST RAZUMEVANJA PSECEG PONASANJA
« Odgovor #4 poslato: 18 Mart, 2012, 00:55:54 »
Citat
Kako tumačite kada ženka označava teritoriju kao i mužjak?




pa gle...kako nisam imala zenku mogu samo da nagadjam, pa cu da ti napisem sta mislim, obzirom da znam dosta zenki koje obelezavaju teritoriju i utrkuju se koja ce poslednja ko i muzjaci  :lol:


posmatrajuci muske koji to rade, sam cin ih toliko usmeri na zapisavanje, da nemaju vremena (i ako su agresivniji) da se bave drndanjem, jer im je cilj u tom trenutku da ostave svoj trag preko drugog. naravno, ti treba da gledas svog psa i da prepoznajes kad je on u kojoj fazi, pa po tome i zakljucujes. moj wili recimo, nije dominantno agresivan, ali zapisava kao nenormalan i punim trkom juri da zapiski kad vidi da neki drugi to radi. on nije pas koji ce bilo koga dominirati, ali nece dozvoliti da bilo ko veci od njega njemu "uzurpira teren". mislim da ovo ponasanje koje kod njega opisujem ne mora biti vezano za pol, vec za narav. e sad... ako je pas energican (kao moj), a nije submisivan, u najvecem broju slucajeva, ako im nije usmerena energija na nesto "dobro" sto ce im zaokupiti paznju, zna doci do ispoljavanja agresije. opet, nemam pojma kakva je tvoja kuja, pricam ono sto znam ovako.... npr..kad smo se nasli na kalisu pre neki dan, bio je copor pasa u kojem su najaktivniji bili diina noa, wili, jedan lab i kristinin gal. noa je jurcala sa aninom reom i za lopticom, wili i lab su manito naskakali na nou (wili mahnitije jer je brzi i uporniji  :oops: ), a gal je jurio za laserskom tackom oko njih i nije ih konstatovao. znaci-opste ludilo! posto je wiliju bukvalno bila pala klapna na nou i samo je pikirao nju i naskakanje ko sumanut, vezala sam ga da se malo umiri. obzirom da je i dalje bila gungula okolo a on i dalje nabrijan hormonima a vezan, kako bi gal prosao kraj njega-on bi rezao i hteo da se siba sa njim (jer nema gde da izbaci ludilo).
to su trenuci kada on nit vidi, nit cuje, nit oseca. dva puta je krenuo na gala, ja sam morala da ga malo grublje korigujem (nikada nisam za to i nikada to nikom ne bih preporucila jer svako mora svog psa jako dobro znati ukoliko radi korekcije tog tipa), jer jedino nakon takve "korekcije" njemu se "vratio mozak" i iz ludila je presao u mir. ali to se njemu vratio mozak i uopste ne znaci da se na taj nacin i drugim psima vraca mozak. kada nije odlican odnos i visoko poverenje u vlasnika, a takva energija je prisutna, NIKADA se ne sme grubo korigovati jer se tako agresija jos vise budi, a ne daj boze, moze i na vlasniku da se ispolji.


sad ovo sto sam ti ispricala nema verovatno veze sa tvojim psom, ali htela sam da napisem da sam pojam agresije nije crno beli i da svi mi prvo moramo da poznajemo svog psa, pa tek onda da citamo teoriju koju cemo po potrebi primenjivati na njemu. samo zapisavanje nikada nije razlog frke, vec druge stvari

Van mreže Shnaulove

  • Jr. Member
  • **
  • Poruke: 96
  • Member since: Mar 17, 2012

Odg: VAZNOST RAZUMEVANJA PSECEG PONASANJA
« Odgovor #5 poslato: 18 Mart, 2012, 01:00:28 »
Pre Lili sam imala zenku francuskog buldoga, kojoj je to bilo pod obavezno u setnji, kako se koji pas popiski ona ide da premarkira. Nikad nije iskazala bilo koji vid agresije, mada to spada pod neko teritorijalno ponasanje, vidjala sam mnogo puta i kod ulicnih pasa i nikad nije eskaliralo u sukob.

Van mreže AA

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 8854
  • Member since: Mar 16, 2012

Odg: VAZNOST RAZUMEVANJA PSECEG PONASANJA
« Odgovor #6 poslato: 18 Mart, 2012, 01:04:03 »

Odlican clanak koji je izasao u casopisu Moj Pas, a govori o prepoznavanju nagona


prva strana



druga strana
 

Van mreže Beerkin

  • Newbie
  • *
  • Poruke: 11
  • Member since: Mar 18, 2012

Odg: VAZNOST RAZUMEVANJA PSECEG PONASANJA
« Odgovor #7 poslato: 18 Mart, 2012, 01:06:19 »
Ono što sam onomad hteo da kažem je da je baš trčanje za lopticom i donošenje ono čemu pas može naučiti i na čemu vlasnik može i ne mora insistirati. Loptičarenje može i ne mora biti primarno nagradno ili zabavno sredstvo. Inače, ball-drive ili želja za lopticom je nešto što obično garantuje dobre rezultate radnih pasa, naročito tragača. Neki psi to imaju kao pasminsku osobinu (retriveri, npr.), neki to imaju u karakteru (rode se sa time), a neke jednostavno tome treba učiti i graditi kod njih želju. E, tu se radi "o vaspitanju / dresuri, odnosu sa vlasnikom ili vremenu koliko pas provede jureci lopticu".



Van mreže Atila

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 900
  • Atila The Silent Killer
  • Member since: Mar 23, 2012

Odg: VAZNOST RAZUMEVANJA PSECEG PONASANJA
« Odgovor #8 poslato: 23 Mart, 2012, 21:45:36 »
Meni je u razumjevanju ponašanja psa strašno pomogla knjiga Turid Rugaas - 'On talking terms with your dog'. Ona zagovara korištenje umirujućih signala u odgoju psa, ali najveći naglasak daje na 'čitanje' psa ovisno o njegovom govoru tijela.

Knjiga je ilustrirana jako dobrim primjerima pojedinih 'govora tijela' pasa. Tekstovi objašnjavaju na 'real life' primjerima kako psi koriste koji od svojih 'govora' u kojoj situaciji. Jako, jako dobra literatura za bolje razumjevanje psećeg ponašanja i definitivno preporučujem.
“Dogs do speak, but only to those who know how to listen.”
― Orhan Pamuk

Van mreže AA

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 8854
  • Member since: Mar 16, 2012

Odg: VAZNOST RAZUMEVANJA PSECEG PONASANJA
« Odgovor #9 poslato: 23 Mart, 2012, 21:47:24 »
ima li je u pdf-u na netu?

Van mreže Atila

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 900
  • Atila The Silent Killer
  • Member since: Mar 23, 2012

Odg: VAZNOST RAZUMEVANJA PSECEG PONASANJA
« Odgovor #10 poslato: 23 Mart, 2012, 21:50:19 »
u pdf-u je na netu nećeš naći nigdje. ja sam je imala na jednom od svojih stickova skeniranu u jpg pa ću je probati iskopati.  sm afro
“Dogs do speak, but only to those who know how to listen.”
― Orhan Pamuk

Van mreže AA

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 8854
  • Member since: Mar 16, 2012

Odg: VAZNOST RAZUMEVANJA PSECEG PONASANJA
« Odgovor #11 poslato: 23 Mart, 2012, 21:55:00 »
super  sm cheers
takve literature nikad dosta

Van mreže Beerkin

  • Newbie
  • *
  • Poruke: 11
  • Member since: Mar 18, 2012


Van mreže AA

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 8854
  • Member since: Mar 16, 2012

Odg: VAZNOST RAZUMEVANJA PSECEG PONASANJA
« Odgovor #13 poslato: 27 Mart, 2012, 23:22:36 »
 sm cheers
sanja, izgleda te preduhitrio beerkin, al ne sumnjam da imas ti jos mnogo toga...samo te kodove da otkrijes  sm duvandzija


fala gosn. beerkin  :clapping:

Van mreže Atila

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 900
  • Atila The Silent Killer
  • Member since: Mar 23, 2012

Odg: VAZNOST RAZUMEVANJA PSECEG PONASANJA
« Odgovor #14 poslato: 28 Mart, 2012, 18:13:53 »
beerkin thnx

inače, ovo nije knjiga od turid rugaas, već nekakva skriptica o njenoj knjizi. Svejedno, odlična stvar i eto uz samu turid rugaas jedina koja opisuje calming signals.
“Dogs do speak, but only to those who know how to listen.”
― Orhan Pamuk